Nije ostalo puno nade. Hrvatska će, po svoj prilici, ipak ući u NATO. Vlast, izabrana s 34% glasova od 63% birača koji su izišli na izbore, i dalje tvrdi da je na izborima dobila plebiscitnu potporu da radi što god hoće pa tako neće biti ni referenduma o NATO-u unatoč 125 000 građana Hrvatske koji su se potpisali na zahtjev za referendum o NATO-u. Koliko stvari u državi štimaju vidljivo je i po tome što su u samo mjesec-dva na ulice prvo izišli radnici, zatim srednjoškolci, a uskoro će i studenti. Pametan bi čovjek zaključio da ipak nije baš sve tako idealno u našoj Hrvatskoj...
No ono što žalosti je zapravo kako (ne) razmišlja hrvatski narod (tek nešto optimizma donose srednjoškolski prosvjedi na kojima se, među ostalim, mogao vidjeti i transparent "Neću NATO, hoću besplatan pokaz"), tj. kako je hrvatskom narodu prodana priča o NATO-u. Prema posljednjim anketama (
http://www.puls.hr/artman/publish/article_134.shtml), čak 78% građana Hrvatske smatra da je posjet krvnika i najomraženijeg predsjednika SAD-a u povijesti Busha bio pozitivan događaj. Još je porazniji podatak da je 62% građana za ulazak Hrvatske u NATO iako doista nije potrebno puno informiranja da bi se zaključilo o kakvu je kapitalističko-agresivnu vojnom savezu riječ i što će ulazak u NATO doista donijeti Hrvatskoj. Otužno je pritom što u potpori NATO-u, prema istraživanjima, prednjače "
osobe s višim ili visokim obrazovanjem, osobe iz urbanih krajeva". Toliko o našim visokoobrazovanima (kojih je uostalom ionako sramotno malo, ni 8%), a toliko i o toj urbanosti na koju često pozivamo. Izgleda da je uporište hrvatskog morala ipak ostalo uglavnom među slabije obrazovanima i ruralnima, o kojima se često naši prosvijećeni kvaziliberali, dakako zastupnici NATO-a, tako pogrdno izražavaju.
Posve je pak porazna činjenica da je tzv. hrvatska inteligencija o svemu ovome uglavnom šutjela, što je jasno i po činjenici da je inicijativa antiNATO ffzg bila praktički jedina (uz iznimku programa alterNATOr Centra za mirovne studije) kako-tako organizirana protunatoovska inicijativa u Hrvatskoj u 2008. U Hrvatskoj je protiv NATO-a istupilo nekoliko intelektualaca (Nikola Visković, Žarko Puhovski, Saša Blagus) i nekoliko književnika (Vedrana Rudan, Ante Tomić, Miljenko Jergović), nažalost samo u obliku pojedinačnih neorganiziranih napisa i izjava, a od ostatka se hrvatske inteligencije jednostavno ništa nije moglo čuti. Reklo bi se "Hrvatska šaptom pala" - možda bolje "šaptom kupljena", "zastrašena"... Ili jednostavno, a možda i najžalosnije, Hrvatska koju nije briga... Kad intelektualci šute, od koga očekivati reakcije? Od političarâ? Od Crkve? Iste one čiji vrhovni glavar svoj 81. rođendan slavi s istim onim krvnikom Bushem?
Hrvati su opet kao guske u magli ušli u još jedan savez. Možemo samo pretpostaviti da će se pojedincima ipak otvoriti oči kada se počnu vraćati hrvatski leševi iz Afganistana, a Amerika nas uvuče u neki svoj novi krvavi rat. Pa će se zapitati "gdje nam je pamet bila"...
Mate Kapović