Jučer je u Europskom domu u Jurišićevoj 1/I u Zagrebu održan okrugli stol u organizaciji PCAP International i Centra za mirovne studije na temu Političke i ekološke posljedice širenja NATO-a: Iskustva susjeda Slovenije i Italije. Gosti su bili: Andrea Licata, ravnatelj Centra za mirovne studije i istraživanja Sveučilišta u Trstu, Italija; Karel Lipič, Zveza ekoloških gibanj, Slovenija; Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije, Hrvatska. Moderator je bio Srđan Dvornik.
Pokazalo se da jedan okrugli stol nije ni približno dovoljan da obuhvati sve ekološke teme i probleme o kojima bi se moralo razmišljati i koje bi se morale pripremati kao predstupni pregovori o pridruživanju NATO-u.
Jedan od istaknutih problema koji je ostao neadekvatno odgovoren iz publike od strane predstavnikâ ministarstava okoliša, MORHA i MVP je naravno stalno prisutno pitanje baza. Predstavnik MVP-a samouvjereno je odbacivao svaku mogućnost izgradnje NATO baza u Hrvatskoj na što mu je Andrea Licata odgovorio da ne postoji zemlja članica nato-a koja koja nema bazu, ali postoje zemlje koje nisu članice ali imaju NATO baze. (o tome je pisao Bonn internatonal Centar)
Također ono što je implicitno izašlo na vidjelo jest da predstavnici Vlade kad govore da u RH neće biti bazâ govore o stalnim NATO bazama. No, očitim je postalo da to nije jedina vrsta bazâ koja postoji i koje NATO može koristiti. Također postoje ne-stalne baze tipa ove koja se gradi u Cerklju za prihvat aviona. No, osim toga NATO ima pravo koristiti i vojna vježbališta zemlje članice kakav je ''Eugen Kvaternik'' kod Slunja. U Sloveniji je zabilježeno prisustvo vojnih nosača aviona na nuklearni pogon u luci Kopar (zbog toga je Slovenija bila primorana promijeniti zakon kojim se to spriječavalo – to je bio jedan od uvjeta za pristup NATO-u).
Oko 8000 NATO baza u zadnjih desetak godina jest otvoreno i/ili zatvoreno u svijetu. Čini se da je uzorak takav da dođu vojnici, zagade tlo, vode, staništa, stanovnici tek tada reagiraju i NATO je proimoran napustiti to mjesto. Primjeri su: Portoriko, Korzika, Aviano, Napulj, a čini se i Vicenza, nakon ovog incidenta s vodom.
Navedena su tri faktora koja imaju ulogu pri odabiru mjesta bazâ: naklona politička klima, loša zaštita okoliša ili neprovođenje zakona o okolišu i blizina prirodnih resursa, npr. vode.
Nadalje, 60% profesionalne slovenske vojske je otkad je Slovenija pristupila NATO-u na terenu izvan zemlje. Rečeno je da bi tako bilo i s otprilike 50% hrvatske vojske. Ako samo za 300 vojnika koliko smo planirali poslati 2008. u Afganistan treba izdvojiti 250 milijuna kuna, koliko će biti potrebno za 50% vojske u raznim misijama?
http://www.antinato.bloger.hr/post/troskovi-hrvatske-misije-u-afganistanu/705301.aspx
Što se tiče same baze u Cerklju, ona je unutar 10 km od nuklearne elektrane Krško, dok u Europi zakon propisuje barem 50 km. U tu bazu će slijetati avioni i između ostalog ostavljati neiskorištene bombe (mali podsjetnik stvarnosti!). Vježbe se odvijaju danju i noću, ''touch down'' vježbe izvode se svake 4 minute. Buka je stanovnicima slovenskog Posavlja nesnosna.
Studije o utjecaju na okoliš (buka, eko sustavi, zagađenje tla, voda, staništa) ne mogu se nigdje pronaći. U Italiji se takve stvari uopće ne smatraju nacionalnim pitanjem, dok u Sloveniji stotine poslanih upita nadležnim ministarstvima još uvijek čekaju odgovore.
Otkad je Slovenija pristupila NATO-u najveće korupcijke trzavice potresaju upravo ministarstvo obrane. Tko je koliko zaradio, u što se ulagalo, netransparenftnost troškova i zarade, istaknuo je Karel Lipič. Još jedan uvjet Sloveniji za pristup NATO-u bio je povečanje izdataka za vojsku. Karel Lipič još je rekao da sada ponovno treba provesti referendum o NATO-u nema šanse da bi prošao.
Andrea Milat