Ovdje ćemo se malo osvrnuti na neke od "argumenata" za ulazak Hrvatske u NATO koji se navode u pamfletu Hrvatski ulazak u NATO (2008) u izdanju Atlantskoga vijeća Hrvatske (pronatoovske nevladine organizacije uskopovezane s pronatoovski orijentiranim Fakultetom političkih znanosti).

Kaže se da je NATO zasnovan na nekim temeljnim vrijednostima i interesima kao što su sloboda, demokracija, mir, sigurnost itd. Što se slobode i demokracije tiče, dovoljno je reći da članice NATO-a, predvođene SAD-om, trenutno okupiraju primjerice Afganistan i Irak (Afganistan posve otvoreno, Irak nešto manje). Također, SAD već godinama krši ženevsku konvenciju i osnovna ljudska prava mučeći svoje zarobljenike u Guantánamu i drugdje. Toliko o demokraciji. O ideji da se vojni (sic!) savez bori za mir ne treba posebno ni govoriti.

Zatim se kaže da "Hrvatska dobiva snažno jamstvo sigurnosti svog teritorija, državnosti, dobrobiti i prosperiteta svojih građana". Kako golemi troškovi koje iziskuje ulazak u NATO mogu biti na dobrobit građana nije baš jasno. Također, nije jasno kakva nam to opasnost prijeti da bi nam trebalo "jamstvo sigurnosti". Dapače, ako uđemo u NATO, bit ćemo nesigurniji - sjetimo se samo ruskih otvorenih prijetnji NATO-u; također postoji i mogućnost da nas, kao okupatore u Afganistanu (a u budućnosti još tko zna gdje) napadnu i teroristi kao primjer svim malim zemljama koje sudjeluju u takvim rabotama. Prijetnje Srbijom, koja će još godinama biti fiksirana na Kosovo, koja je vojno nemoćna su smiješne, s obzirom na činjenicu da je našu istočnu granicu doista lako vojno braniti.

Onda se navodi kao prednost da bismo ušli u organizaciju "u kojoj su gospodarski i politički najnaprednije države svijeta, s kojima bi kao ravnopravni partner suodlučivala o političkim i sigurnosnim pitanjima globalne važnosti". Tvrdnja da bi Hrvatska u NATO-u bila ravnopravan partner (osim posve formalno) velikim državama poput SAD-a ili Engleske ne može biti ništa drugo doli smiješna bilo komu osim najvećim političkim analfabetima.

Pa se navodi da će ulaskom u Savez hrvatsko gospodarstvo "biti priznato kao pouzdano za strano investiranje". Kao prvo, nije jasno tko to trenutno percipira Hrvatsku kao (politički i vojno pa onda i gospodarski) nepouzdanu za investiranje. Kao drugo, ulazak u NATO uopće ne jamči povećanja ulaganja, to se može, ali i ne mora dogoditi. Tu bi puno veću ulogu moglo imati daljnje približavanje EU. Treće, pitanje je o kakvim je tu investicijama riječ. Ako je riječ o "investicijama" poput privatizacije HT-a ili kupovanja svih hrvatskih banaka, takvih se "investicija" (čitaj – pljački hrvatskih građana) bolje kloniti.

Zatim se, preskočimo li ponovljene "argumente" u "sigurnosti", "međunarodnoj afirmaciji" i sličnom prodavanju magle, navodi da će "proračunski izaci za reformu obrambenog sustava biti znatno niži". To je, kao što smo već pokazali, eklatantna laž. Članice NATO-a u pravilu uvijek izdvajaju više sredstava za obranu nego nečlanice, a također se predviđa i stalan rast troškova za obranu. Hrvatskoj u današnjoj situaciji nikakve nagle i prebrze reforme vojske jednostavno nisu potrebne. Vojsku treba reformirati, ali bez žurbe i koliko nam to naša financijska situacija dopušta, s obzirom na to da nam nikakva opasnost ne prijeti u bližoj budućnosti.

Sljedeći je "argument" da će prilagođavanjem standardima Saveza Hrvatska razviti "moderne, interoperabilne vojne snage spremne u svakom trenutku odgovoriti suvremenim izazovima sigurnosti". To u prijevodu znači da ćemo iz svojih džepova morati plaćati vojsku koja će sudjelovati u boktepitakakvim operacijama bogznagdje na svijetu, ali će, zauzvrat, biti jako moderna.

Na kraju se navodi još "Hrvatska dobiva jamstvo Saveza da će joj priskočiti u pomoć" ako bude trebalo. Već rekosmo da baš i nije jasno od čega bi nas to NATO trebao braniti, a osim toga, jamstvo da će nas netko braniti ne postoji, samo mogućnost. Naime, po članku 5 sjeveroatlantskoga sporazuma, članice nas NATO-a nemaju obaveze automatski braniti.

Zatim se postavlja pitanje hoće li ulazak u NATO negativno utjecati na turizam? Na početku se veli da će se zemlja percipirati sigurnijom te da će to pridonijeti privlačnosti zemlje stranim turistima. No s obzirom na to da se Hrvatska ionako percipira kao sigurna zemlja, tu nam članstvo u NATO-u neće puno pomoći. Dapače, gradnja će nam NATO-ovih baza tu odmoći (onečišćenje okoliša, buka, avioni, ratni brodovi itd.). U pamfletu se zatim demagoški navode primjeri članicâ Saveza koje su turističke supersile: Francuska, Italija, Španjolska, Grčka. Osim što su sve te zemlje uglavnom puno veće od Hrvatske, nitko ni ne kaže da zemlja ne može biti turistička i biti u NATO-u. Ali činjenica je da su NATO-ove baze u izravnoj suprotnosti s turizmom, a da hrvatska vlada planira graditi vojnu bazu u neposrednoj blizini našeg najvećeg turističkoga dragulja – Dubrovnika. S obzirom na te posljednje vijesti, doista se smiješnima doima tvrdnja iz pamfleta da ne postoje "planovi za gradnju novih baza na teritoriju RH". Treba dakako napomenuti da nema članice NATO-a koja ne bi imala vojne baze u ovom ili onom obliku na svom teritoriju. A s obzirom na također nedavne vijesti iz Vicenze u Italiji, nevjerojatna je i tvrdnja iz pamfleta da "do sada nije zabilježeno niti dokazano niti jedno onečišćenje okoliša prouzročeno od strane Saveza". Dapače, dokazana su brojna takva onečišćenja.

Nakon toga se govori o tome hoće li Hrvatska morati slati svoje vojnike u mirovne misije te se kaže da "o tome hoće li se vojnici angažirati u nekoj misiji, u kojem broju te koje će zadaće obavljati samostalno odlučuje svaka država za sebe". U teoriji da, ali u praksi sve članice NATO-a moraju sudjelovati u misijama. Hrvatska već u njima sudjeluje, troši golema sredstva na okupaciju Afganistana, a takve će se misije s ulaskom u NATO samo povećavati.

Na kraju se još govori o mogućnosti da Hrvatska proglasi neutralnost te se kaže da je to moguće, ali da bi to nekoliko puta povećalo izdvajanja za obranu te da je članstvo u NATO-u višestruko jeftinije od neutralnosti. Prvo treba reći da se Hrvatska ne treba izričito opredjeljivati kao neutralna, dovoljno je jednostavno ne ući u NATO tj. dovoljno je da ostane situacija kao što je sada. Kao drugo, laž je da članice NATO-a manje troše od nečlanica, što se jasno vidi po izdvajanjima za obranu, gdje nečlanice NATO-a u pravilu manje izdvajaju od članica NATO-a (npr. 0,9% BDP-a za obranu u nečlanicama Austriji i Švicarskoj prema 1,87% u Slovačkoj ili 2% u Estoniji koje jesu u NATO-u).

Na kraju možemo zaključiti da su gotovo svi "argumenti" za ulazak Hrvatske u NATO iz dotičnoga pamfleta mogu svesti na nagađanja, besmislene apstrakcije, poluinformacije i, nerijetko, na očite laži.

Mate Kapović